Piše: dr Ljiljana Todorović, specijalista pedijatrije

Ako ste primijetili da vaše dijete brzo dobija na težini, a ne jede “više nego prije” — niste jedini.

U pedijatrijskoj praksi sve češće viđamo djecu sa viškom kilograma. I ne, razlog najčešće nije samo čokolada ili fast food.

Problem je mnogo suptilniji.

1. Najčešća greška: preskakanje doručka i kasna večera

Roditelji često misle da je rješenje “manje hrane”.

U stvarnosti, najčešći obrazac koji viđamo je:

– dijete preskoči doručak
– jede neredovno tokom dana
– naveče je izrazito gladno
– večera kasno i obilno

Taj ritam remeti regulaciju šećera u krvi i podstiče prejedanje.

2. Tradicionalna ishrana u velikim porcijama

U našem regionu gojaznost kod djece nije uvijek posljedica brze hrane.

Često je riječ o:

– bijelom hljebu uz svaki obrok
– pitama, pecivima i prženoj hrani
– suhomesnatim proizvodima
– velikim porcijama
– zaslađenim napicima

Problem nije tradicija.
Problem je količina i učestalost.

3. Telefoni i sjedilački način života

Roditelji često guglaju:
“Da li telefon uzrokuje gojaznost kod djece?”

Telefon sam po sebi ne stvara kilograme.
Ali stvara:

– sate bez kretanja
– nesvjesno grickanje
– poremećaj sna

Dijete koje se manje kreće, a unosi istu količinu kalorija — prirodno dobija na težini.

Pedijatrijske preporuke savjetuju najmanje 60 minuta aktivnosti dnevno.

4. Hrana kao utjeha: psihološki aspekt

Ovo je dio o kojem se najmanje govori.

Djeca pod stresom (škola, vršnjaci, porodična napetost) mogu razviti emotivno prejedanje.

Šećer kratkoročno podiže dopamin — hormon zadovoljstva.
Ali dugoročno stvara ciklus:

Stres → slatkiš → kratko olakšanje → nova potreba.

Hronični stres povećava kortizol, hormon koji podstiče apetit i taloženje masnog tkiva.

Zato gojaznost kod djece nije samo pitanje jelovnika.

5. Kako znati da li je dijete gojazno?

U pedijatriji se koristi BMI (indeks tjelesne težine) za djecu i percentilne krive rasta.
Procjena se radi u odnosu na uzrast i pol. U pedijatriji govorimo o povišenoj tjelesnoj masi kada je BMI između 85. i 95. percentila, dok se pretilost dijagnostikuje kada BMI prelazi 95. percentil za uzrast i pol djeteta.

Ako primijetite:

– nagli porast tjelesne mase
– smanjenu fizičku aktivnost
– umor
– izraženu potrebu za slatkišima

Vrijeme je za pregled.

6. Koliko kalorija je potrebno djeci u različitim uzrastima?

Kalorijske potrebe kod djece značajno variraju u zavisnosti od rasta, tjelesne mase i nivoa fizičke aktivnosti, pa se jelovnik uvijek prilagođava individualno.

U pedijatriji cilj nije restriktivno smanjenje kalorija, već uspostavljanje pravilnog odnosa između unosa energije, kvaliteta hrane i svakodnevne fizičke aktivnosti.

Pedijatrijske orijentacione vrijednosti koje se često navode u nutricionističkim preporukama za djecu pokazuju okvirne dnevne potrebe za energijom.

Orijentacione dnevne kalorijske potrebe

Djeca do 3 godine
oko 1000 – 1300 kcal dnevno

Djeca 4–6 godina
oko 1200 – 1600 kcal dnevno

Djeca 7–10 godina
oko 1600 – 2000 kcal dnevno

Djeca oko 10 godina (predpubertet)
djevojčice: 1800 – 2000 kcal
dječaci: 1800 – 2200 kcal

Važno je naglasiti da su ovo okvirne vrijednosti. Djeca koja su fizički aktivnija ili u fazi intenzivnog rasta mogu imati i veće energetske potrebe.

7. Šta roditelji mogu uraditi već danas?

✔ Ne preskakati doručak
✔ Uvesti redovne obroke
✔ Smanjiti zaslađene napitke
✔ Povećati kretanje
✔ Ne koristiti hranu kao nagradu

I najvažnije: ne kritikovati dijete zbog težine.

Promjena mora biti porodična, ne individualna kazna.

8. Kada je vrijeme za pedijatrijsku procjenu?

Ako postoji brzi porast težine, porodična istorija dijabetesa ili sumnja na hormonski disbalans — važno je uraditi stručnu procjenu.

U Specijalističkom centru Bambi pristupamo individualno, procjenjujemo rast, metabolizam, navike i psihološki kontekst.

Cilj nije restriktivna dijeta. Cilj je zdravo djetinjstvo.