loading

Piše: dr Ljiljana Todorović, specijalista pedijatrije

Da, i dijete može dobiti mononukleozu, poznatu kao „bolest poljupca“. Naziv može zbuniti roditelje: virus se najčešće prenosi pljuvačkom, uključujući dijeljenje čaša, pribora za jelo ili kontakt s igračkama koje djeca stavljaju u usta. Kod male djece infekcija često prolazi blago ili bez simptoma, dok tinejdžeri mogu imati izraženije tegobe.

Kada se postavi dijagnoza, roditeljima naziv bolesti brzo postane manje važan od pitanja: koliko traje, može li ostaviti posljedice i kada se dijete smije vratiti svakodnevnim aktivnostima?

Šta je mononukleoza i kako se prenosi?

Infektivna mononukleoza je zarazna bolest koju najčešće izaziva Epstein–Barr virus (EBV). Nije svaka infekcija ovim virusom praćena tipičnom slikom mononukleoze.

Dijete može doći u kontakt s virusom preko pljuvačke na zajedničkoj flašici, čaši, priboru ili igrački. Zato dijagnoza sama po sebi ne govori kako se dijete zarazilo niti znači da se ljubilo.

Praktična mjera zaštite je da djeca imaju vlastite čaše, flašice i pribor, uz redovno pranje ruku i čišćenje predmeta zaprljanih pljuvačkom.

Koliko traje inkubacija mononukleoze?

Inkubacija je vrijeme od zaraze do pojave simptoma. Kod mononukleoze simptomi se obično javljaju četiri do šest sedmica nakon infekcije. Tegobe mogu nastajati postepeno, pa se tačan trenutak zaraze često ne može odrediti samo prema početku bolesti.

Koji su simptomi mononukleoze kod djece?

Najčešći simptomi na koje treba obratiti pažnju su:

  • Povišena temperatura: Može biti visoka i trajati duže nego kod obične prehlade.
  • Bol u grlu i otečeni krajnici: Često su praćeni bjelkastim naslagama i otežanim gutanjem.
  • Uvećani limfni čvorovi: Naročito su izraženi na vratu, ispod vilice i iza ušiju.
  • Izražen umor i malaksalost: Dijete je bez energije, pospano i iscrpljeno.

Mogu se javiti i glavobolja, bolovi u tijelu ili osip. Kod nekih oboljelih uvećavaju se jetra i slezina.

Ovi simptomi nisu dovoljni za samostalno postavljanje dijagnoze. Mononukleoza može jako ličiti na druge infekcije grla, poput gnojne angine. Ako dijete ima jak bol u grlu, otečene čvorove na vratu, izraženu iscrpljenost ili tegobe koje ne prolaze, pregled pedijatra je neophodan.

Kako se postavlja dijagnoza i šta znače nalazi?

Ljekar procjenjuje simptome i nalaz pregleda, a prema potrebi traži krvne analize. Mogu se utvrditi promjene u krvnoj slici (povećan broj limfocita) i povišene vrijednosti jetrenih enzima (transaminaza).

Specifična antitijela na EBV pomažu u razlikovanju svježe od ranije infekcije. Pozitivan VCA IgG nalaz sam po sebi ne potvrđuje da dijete trenutno ima mononukleozu: ova antitijela mogu ostati prisutna doživotno nakon što je dijete nekada ranije bilo u kontaktu sa virusom. Nalaz se uvijek tumači zajedno s drugim antitijelima, trenutnim simptomima i vremenom njihovog nastanka.

Brzi Monospot test može biti lažno negativan, naročito kod male djece, pa njegov rezultat sam po sebi nije dovoljan za isključivanje bolesti.

Može li mononukleoza ostaviti posljedice?

Većina oboljelih oporavi se potpuno i bez ikakvih komplikacija. Ipak, važno je razlikovati normalan, produženi oporavak od problema koji zahtijevaju dodatnu procjenu ljekara.

  • Umor koji traje duže: Temperatura i grlobolja obično prođu prve, ali se uobičajena energija vraća sporije. Kod neke djece i tinejdžera iscrpljenost može trajati sedmicama, ponekad i mjesecima.
  • Promjene na jetri: Mononukleoza često uzrokuje prolaznu upalu jetre. Pedijatar će kroz kontrolne nalaze krvi procijeniti potrebu za daljim praćenjem stanja.
  • Uvećana slezina: Ovo je kritična tačka tokom oporavka. Uvećana slezina je mekana i osjetljiva, te uslijed udarca ili napora može pući, što je po život opasno stanje koje zahtijeva hitnu operaciju. Zbog toga se povratak sportu i fizičkim aktivnostima obavezno mora dogovoriti s ljekarom.

Kako se liječi mononukleoza?

Pošto je riječ o virusnoj bolesti, specifičan lijek ne postoji. Oporavak se uglavnom zasniva na:

  • Odmoru i štednji energije;
  • Dovoljnom unosu tečnosti (voda, čajevi, supe);
  • Ublažavanju bola i povišene temperature.

Lijekovi poput paracetamola ili ibuprofena daju se isključivo prema uputstvu i savjetu zdravstvenog radnika. Aspirin se nikada ne smije davati djeci i tinejdžerima sa virusnim bolestima zbog rizika od rijetkog, ali teškog Reyevog sindroma.

Antibiotici ne liječe mononukleozu jer oni djeluju na bakterije, a ne na viruse. Posebno treba izbjegavati antibiotike poput amoksicilina i ampicilina; njihova primjena kod mononukleoze često izaziva karakterističan crveni osip po tijelu. Nikada ne uključujte terapiju samostalno.

Tok bolesti i period oporavka: kada dijete može u školu?

Većina oboljelih osjeti značajno poboljšanje u roku od dvije do četiri sedmice, ali umor može potrajati duže. Povratak u školu ili vrtić moguć je onog trenutka kada se dijete osjeća dovoljno dobro da izdrži cijeli dan prateći nastavu i aktivnosti.

Važno je naglasiti: povratak u školsku klupu i povratak na trening nisu ista odluka. Kontaktne sportove, grubu igru, podizanje tereta, trčanje i naporne fizičke aktivnosti na časovima fizičkog vaspitanja treba odgoditi sve dok pedijatar na pregledu ne procijeni da je slezina vraćena u normalnu veličinu i da su aktivnosti potpuno bezbjedne.

⚠️ UPOZORENJE: Kada odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć?

Odmah potražite hitnu pomoć ili se javite u najbližu dežurnu ambulantu ako primijetite da dijete:

  • Teško, ubrzano ili plitko diše;
  • Ne može da proguta tečnost, pa čak ni vlastitu pljuvačku;
  • Žali se na jak bol u stomaku (naročito u gornjem lijevom dijelu ispod rebara).

Ako primijetite da dijete odbija tečnost zbog prevelikog bola u grlu ili se opšte stanje vidno pogoršava, javite se ljekaru bez odlaganja.

Mononukleoza i imunitet: šta ostaje nakon infekcije?

Imuni sistem tokom borbe sa infekcijom stvara antitijela na EBV. Neka od njih, poput VCA IgG, ostaju prisutna u krvi doživotno kao “trajna uspomena” na susret sa virusom. Njihovo prisustvo u kasnijim analizama nije dokaz da bolest još traje ili da se ponovo vratila.

Nakon preležane bolesti, virus ne nestaje u potpunosti već ostaje u organizmu u neaktivnom (latentnom) stanju. Moguća je njegova povremena reaktivacija, ali ona kod zdravih osoba najčešće prolazi potpuno neprimjetno i bez ikakvih simptoma. Izraženi simptomi prilikom reaktivacije mogući su uglavnom kod osoba sa teško oslabljenim imunim sistemom. Zato nije precizno tvrditi da se virus poslije preležane bolesti više nikada ne može aktivirati, ali se tipična mononukleoza gotovo nikada ne dobija dva puta u životu.

Česta pitanja roditelja

Koliko dugo je dijete zarazno?

Virus se preko pljuvačke može izlučivati u okolinu sedmicama, pa čak i mjesecima nakon potpunog nestanka simptoma. Zato sam oporavak djeteta ne znači kraj zaraznosti. Najbolja preventiva je da se i dalje strogo vodi računa o higijeni i izbjegava dijeljenje čaša i pribora.

Ostaje li virus zauvijek u organizmu?

Da. Nakon prve infekcije, EBV ostaje “uspavan” u ćelijama imunog sistema do kraja života. To je potpuno normalna pojava i ne znači da dijete ima hroničnu bolest ili trajne zdravstvene tegobe.

Šta pitati pedijatra na kontrolnom pregledu?

Kako biste bili potpuno mirni, na kontrolu ponesite pripremljena pitanja:

  • Da li je potrebno ponavljati laboratorijske nalaze krvi ili ultrazvuk stomaka?
  • Koje su lagane fizičke aktivnosti trenutno dozvoljene djetetu?
  • Kada je bezbjedno da se potpuno vrati treninzima i časovima fizičkog vaspitanja?
  • Kada je predviđena sljedeća kontrola?

Tekst je isključivo informativnog karaktera i ne može zamijeniti stručni pregled, dijagnozu niti individualni savjet ljekara.


Fotografije generisane putem AI servisa.

Izvori:

CDC – O Epstein–Barr virusu (EBV)CDC – Infektivna mononukleozaNHS – Mononukleoza: simptomi, liječenje i oporavakCDC – Laboratorijska dijagnostika EBV infekcijeNemours KidsHealth – Mononukleoza: vodič za roditelje